U martu ove godine stigla je prva terapija. Mirsad mi je sve objasnio, jako je prijatan i susretljiv. Tvrdio je kako će majci već uskoro biti bolje. Nakon jedne potrošene terpaije, majčino zdravlje se toliko poboljšalo da prosto nismo mogli da vjerujemo. Vrijednosti šećera za samo mjesec i pol dana pale su duplo i kretale su se oko 12 podioka. To je bilo čudo, nešto nevjerovatno, potpuno neočekivano
Mirsad Krnjić, travar iz Konjica u svoju biografiju upisao je još jedno čudo, još jedno uspješno liječenje, još jednu u nizu pobjeda nad dijabetesom. I ovoga puta radilo se o izuzetno teškom slučaju i stadiju bolesti, ali Konjički sirup za liječenje šećerne bolesti dokazao je svoju nadmoć. Ne nosi džaba godinama epitet prirodnog inzulina, piše “Aura“.
– Moja majka već je bila pred komatoznim stanjima, a vrijednosti dijabetesa su varirale između 20 i 25 podioka – odmah na početku razgovora nam se povjerila Adela Ivetić kada smo je pozvali da nam ispriča iskustva sa Mirsadom i njegovim sirupom.
Stalna koma
Adela sa majkom Milenom (60) i ocem Čedom živi u naselju Novi Banovci, okolina Beograda. Ne govori puno detalja iz njihovih biografija. Ono što smo saznali jeste da su za vrijeme ratnih dešavanja izbjegli iz rodnog Bosanskog Grahova. Upravo te događaje i još neke naknadne krivi za majčino obolijevanje.
– Mama je to sve teško podnijela. A, kada smo 2008. godine ostali i bez jednog člana uže porodice, skroz je klonula. Bilo je te previše stresa za nju. On je glavni krivac pa je dobila šećer – govori Adela.
Objašnjava da su to potvrdili i doktori. Nikada niko i njihovoj familiji nije bolovao od ove dijagnoze. Genetika nije mogla biti krivac. A, i Milenini problemi sa zdravljem baš su počeli nakon tragičnih događaja.
– Imala je problema sa srcem, krvnim sudovima i niz drugih zdravstvenih problema. Na jednom pregledu 2008. godine otkriven joj je i dijabetes. Tada je bio blago povišen, negdje oko devet do deset jedinica pa su terapija bile tablete. Međutim, vremenom se stanje pogoršalo. Mama je sve donedavno imala vrijednosti šećera preko 20 i nikako nismo mogli oboriti njegovu vrijednost – objašnjava Adela.
Milena je čak četiri puta dnevno morala koristiti inzulin. Prestala je da ga daje sama sebi. Ni to nije bila u stanju. Adela se nije smjela nikako odvojiti od nje. Čak četiri puta je i bolnički liječena od dijabetesa jer je bila u komatoznim stanjima.
– Posljednjih mjeseci nikako je nismo mogli ni razbuditi, posebno naveče. Samo sam čekala kada će skroz pasti u komu. Na jedvite jade bi uspjela nekako doteturati iz dnevne u spavaću sobu. Više nije funkcionisala. Najgore je bilo što se ni u bolnici nisu dešavali neki pomaci. Odemo do hitne, smjeste nas u bolnicu, ali vrijednosti šećera kod majke niko nije uspijevao oboriti. Više nismo znali šta ćemo – pokušava Adela objasniti težinu majčine dijagnoze.
Trajni lijek
Osim toga, Adela kaže da je Milena prestala i da se kreće. Noge su joj otekle, ugojila se i teži oko 120 kilograma, sve to otežavalo
je ionako bezizlaznu situaciju.
– Potpuno se bila predala. Boja lica joj je bila mrtvačka, više u nekom polusnu nego na javi, izgledi da će se sve završiti dobro i da će se uspjeti izboriti, bili su minimalni. Koristili smo razne čajeve i biljne preparate i smatram kako ju je još samo to održavalo na životu – kaže naša sagovornica.
Upravo u takvom stanju, jednog dana čula je razgovor u trgovini o Mirsadu Krnjiću. Mušterija se, kaže Adela, hvalila kako dijabetes uspijeva držati pod kontrolom zahvaljujući ovom travaru i njegovom sirupu.
– Uključila sam se u razgovor, uzela broj Mirsadovog telefona i odlučila ga nazvati. Oduvijek sam vjerovala u moć prirode, posebno one iz naših krajeva – kaže Adela.
Tvrdi da je vjerovala da se možda može desiti neki pomak, ali neko drastično poboljšanje ipak nije očekivala.
– U martu ove godine stigla je prva terapija. Mirsad mi je sve objasnio, jako je prijatan i susretljiv. Tvrdio je kako će majci već uskoro biti bolje. Nakon jedne potrošene terapije, majčino zdravlje se toliko poboljšalo da prosto nismo mogli da vjerujemo. Vrijednosti šećera za samo mjesec i pol dana pale su duplo i kretale su se oko 12 jedinica. To je bilo čudo, nešto nevjerovatno, potpuno neočekivano – ushićena je Adela.
Nastavili su koristiti terapiju i nakon prvog tromjesječja, rezultati su bili nevjerovatni. Vrijednosti šećera supustile su se na 7 podioka.
– Unazad tri mjeseca šećer kod moje majke ne prelazi 8! Za sve ove godine čak ni bolnička liječenja nisu uspjela napraviti nešto slično. A, kod nje je šećer stabilan. Još uvijek se boji izbaciti inzulin, čekamo novi pregled kod liječnika, ali ovo je doista fascinantno. Samo da vidite kako moja majka sada izgleda. Vratila joj se boja u lice, ustala je na noge, kuha, sprema kuću, pere veš… Poptuno je druga žena. Dijabetes je uz Konjički sirup sada pod kontrolom i u granicama normale. Osim toga, ne mogu se ni nabrojati svi pozitivni efekti koje je sirup ostavio na moju majku. Sada nema čak ni jednog simptoma šećerne bolesti niti prijetnje da će joj u potpunosti razoriti organizam – tvrdi Adela.
Oduševljena je, presretna, raduje se majčinim kontrolnim nalazima i jedva čeka da čuje i vidi reakcije doktora. Tvrdili su da se nikakvo poboljšanje ne može desiti, da su dali sve od sebe. Na svu sreću, pogriješili su. U Konjicu, kod travara Mirsada Krnjića, postoji prirodni inzulin, koji reguliše vrijednosti šećera, uklanja sve simptome i trajno zaustavlja napredovanja bolesti.
Izvor:narodnamedicina.info
0 komentari:
Objavi komentar