Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: “Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen predivnom rezbarijom i svatko će moći vidjeti moju ljepotu.”
Tada drugo stablo reče: “Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa.”
Konačno, treće stablo reče: “Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti “.
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost, grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: “Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru.” I počne sjeći stablo.
Stablo bijaše sretno. Znalo je da će drvosječa umjeti da od njega napravi kovčeg za blago.
Kod drugog stabla drvosječa reče: “Ovo stablo izgleda snažno; prodat ću ga brodogradilištu.” Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu da postane moćan brod.
Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno. Jer, ako ga posijeku, njegovi snovi se neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: “Ne treba mi ništa posebno od svog stabla, pa ću uzeti ovo.” I on posiječe stablo.
Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše od njega jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono za što se je on molio.
Drugo stablo je iskorišteno za izradu malog ribarskog broda. Završiše se njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve.
Treće stablo je isječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku. Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje su napravljene od prvog drveta. Čovjek je radije želio da je mogao napraviti kolijevku za dijete, ali i ove jasle će morati poslužiti.
Stablo je, vidjeći ljepotu djetetovu i njegovu neobičnost, osjetilo važnost ovog događaja, predosjećajući da u sebi čuva neprocjenjivo blago.
Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok su plovili po vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidi da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude.
Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka; on ustade, reče: “Mir” i oluja utihnu. Tada stablo uvidi da je nosilo kralja nad kraljevima.
Konačno, netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i podignut u vis da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidi da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Boga, jer Krist bijaše razapet na njemu.
Poruka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove.
Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne na način kako je zamislilo.
Mi ne znamo uvijek što Gospodin planira za nas.
Znamo da Njegovi načini nisu naši načini, ali njegovi putevi su uvijek najbolji.
stil.kurir.rs
0 komentari:
Objavi komentar