-Baš danas si prestao raditi! – reče i lupi nogom o gumu. Osjeti snažnu bol u nožnom prstu. Njezin palac je naočigled počeo naticati. Bolno jaukne i čučne. Dok je rukom uhvatila palac koji je pulsirao u ludom ritmu, osjeti dodir nečije ruke na ramenu:
– Trebate li pomoć?- čula je tihi ženski glas.
-Ne trebam! Pozvala sam HAK! – reče ni okrenuvši se.
Otvori torbicu i istrese njezin sadržaj na automobil. Pogled joj zapne na njegovo posljednje pismo. Drhtavom rukom ga otovori i počne čitati. Suze su kapale po izlizanom papiru. Odjednom vjetar zapuhne i papir poleti. Žena šepajući potrči za njim. Vjetar je puhao i odnosio ga sve dalje. Žena stane i glasno zajeca.
-Teta,trebaš pomoć? – čula je piskutavi glasić Djevojčice. Danas me već drugi put netko pita trebam li pomoć. Čula je svoj glas kako odzvanja njenom utrobom. Otvori oči i zagleda se u lice djeteta. Njezine zelene oči iskrile su iskrenom brigom. Brigom za nju.
-Ne trebam pomoć. Samo sam malo izgubljena! – reče nasmijavši se na silu.
-Sve će biti u redu! – govorilo je dijete tihim glasom. Da, sve će biti u redu, ponavljala je Žena tiho, no njena unutrašnjost je vrištala. Izgubila sam njegovo pismo, auto ne radi, kasnim na posao, boli me prst, sama sam i nesretna…odvijao se monolog u njenoj glavi. Djevojčica je krenula s njom do automobila. Dugo su pričale, bile su zajedno sve dok nije došao HAK. Žena je dogovorila sve oko auta i pozvala taxi koji ju je odbacio do bolnice.
-Trebate pomoć?!- čula je glas Muškarca.
-Da! – reče Žena ne podignuvši pogled. Nakon pregleda i rendgena, završila je s gipsom na nozi. Slomila je nožni palac.
-Sve će biti u redu! – rekao je Muškarac, pa nastavi:
-Sve prolazi kad se oblog od Ljubavi na svaku bol stavi!- Žena podigne pogled i susretne se s toplim smeđim očima koje su se smiješile. -Što ste rekli? – upita drhtavim glasom. Muškarac zbunjeno gurne ruku u džep bijele doktorske kute.
-Ma danas dok sam išao na posao, do mene je doletjelo pismo i pročitao sam ga… – govorio je, no Žena nije slušala, već ga samo gledala. Po prvi put, nakon Njega, nekog je stvarno vidjela…
-Uspio si! – rekao je veselim glasom Anđeo.
-Da, napokon sam uspio! Bilo je teško ali isplatilo se. – govorio je uzbuđeno drugi Anđeo, pa nastavi dok se Svjetlo širilo oko njega u svim duginim bojama:
– Prvo sam joj morao zaustaviti automobil, okrenuti gumu pod 90 stupnja…čak i slomiti palac i izgubiti pismo. Već sam mislio da neću uspjeti kad sam poslao sestru od Muškarca da joj pomogne, a Ona je odbila. Sestra ju je trebala odvesti u bolnicu, nisam mislio da će sama otići i to baš u Njegovu bolnicu. Znao sam da će joj biti dovoljan samo jedan susret s Njegovim očima.
-A djevojčica? – upitao je Anđeo.
Drugi Anđeo se smiješio, njegova Svjetlost se pretvarala u sliku kao na filmu.
– Pogledaj ,rekao je. Dva Anđela vidjela su Ženu i Muškarca kako kucaju na vrata Doma. Hodaju hodnikom a u susret im trči zelenooka nasmijana Djevojčica.
****
U Životu nam se sve događa s razlogom. No ne zaboravite da nikada niste usamljeni već beskrajno voljeni….
Nepoznat autor
Izvor: atma
0 komentari:
Objavi komentar